Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Normalna Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Počalji od petar017 taj Pet 18 Sep 2015 - 17:30

Na danasnji dan navrsava se 29. godina od prerane smrti basiste Crvene Jabuke Aljose Buhe, a nakon 12 dana - 1.oktobra i smrti pevaca i gitariste Crvene Jabuke Drazena Ricla.

petar017
Super član
Super član

Status :
Online
Offline

Broj poruka : 1522
Godina : 46
Location : Vranje
Datum upisa : 19.03.2009

Nazad na vrh Ići dole

Normalna Re: Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Počalji od Sveto taj Sub 19 Sep 2015 - 0:30



" ROKNOSTALGIJA FOREVER "



Sveto
Admin
Admin

Status :
Online
Offline

Broj poruka : 12781
Godina : 50
Location : BiH (RS)
Datum upisa : 19.08.2008

http://roknostalgija.8forum.net/forum

Nazad na vrh Ići dole

Normalna Re: Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Počalji od vedro taj Sub 19 Sep 2015 - 10:43

Nije valjda proslo toliko vremena !??

vedro

Status :
Online
Offline

Broj poruka : 58
Datum upisa : 02.09.2009

Nazad na vrh Ići dole

Normalna Re: Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Počalji od Sveto taj Ned 18 Sep 2016 - 0:05

Danas se navršava 30 godina od prerane smrti dvojice članova grupe Crvena Jabuka. Aljoše Buhe i Dražena Ričla.

Ovaj produženi članak je posvećen njima dvojici.

Neka im je vječna slava i hvala za sve što su učinili za domaću pop i rock muziku.

Priča o Aljoši Buhi: Holivudska tragedija Crvene jabuke



Krsto Buha je upoznao Vidu Tribušon, od oca Alojza i majke Paule, na studiju metalurgije u Ljubljani,
gdje su se vjenčali 1961. i dobili sina Aljošu 4. januara 1962. godine, u 12 sati i 17 minuta.
Vida je bila slabašnog zdravlja uslijed srčanih tegoba.

Skrasili su se u Zenici i zaposlili u Željezari. Sin im je pošao u Osnovnu školu ''Ivan Goran Kovačić''.
Izrazito je volio prirodu i muziku. Puno je čitao. Majka ga je strogo odgajala.
Htio se upisati u Muzičku školu za gitaru, ali mu se otac tome oštro usprotivio: "Neću da budeš kafanski pjevač!",
želeći da mu sin studira ili elektrotehniku ili inženjerstvo u medicini. "Dao sam ga u Narodno pozorište Zenica
gdje je bila Sekcija za muziku", prisjeća se sjetno danas osamdesetogodišnji Krsto Buha i veselije nastavlja:
"A kad je počeo s drugovima svirati i nastupati po garažama, ja sam ih razvozio i pomagao"!

Bas-gitara

Premda miran i tih, nečujan i samozatajen, povučen i strpljiv, Aljoša je sve više uživao svirati gitaru i poslije
nastupati sa gimnazijskim bandom.

Sudjelovao je i u Zaječarskoj gitarijadi. Puno se mladih Zeničana voljelo okupljati kod Milenka Karovića,
karizmatičnog glazbenika, koji je i Aljoši pokazivao kako se svira.

Nažalost, Vida Buha je umrla u martu 1980. godine, u četrdeset drugoj godini. Jedinac Aljoša je bio neopisivo tužan,
ali je to uspio hrabro zadržati za sebe na majčinom pogrebu i pročitati joj oproštajno pismo bez plakanja.
Tugu mu je ublažilo prisustvo jedne ženske osobe do koje mu je bilo jako stalo.

Majka mu je ostala zapamćena po svojoj dobrodušnosti i damskom držanju.

Poslije vojske upisao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na što ga je bio uputio njegov srednjoškolski profesor.
Na očev nagovor počeo je voditi svoj dnevnik, a otac se uz njega zainteresirao za filozofiju.
Nije se protivio očevoj drugoj ženidbi; smatrao je da bi to oca opet usrećilo. Dobio je polusestru Lidiju 1982. godine,
što je njega usrećilo!

Podstanarstvo je dijelio sa zavičajcem Harisom Burinom, studentom glume.

Uvijek je bio šutljiv i puno pušio. Govorio je rijetko, ali mudro. Uvijek bi odmah bio zapažen i ostao u središtu pozornosti
što zbog svog izgleda i pojave, što zbog osobite izobrazbe, posebno načitanosti i visoke inteligencije.
Pisao je i prevodio poeziju. Volio se družiti s filozofima. Naizgled je bio sušta suprotnost rock’n’roll zvijezdama.
Svirao je u sarajevskim grupama izbjegavajući slavu. No, njegova osobenost je bila bas-gitara, što ga je činilo karizmatičnim.

Popularnost je nastupila 1982. godine kada su pjevač i gitarist Mahir Purivatra, basist Aljoša Buha, pjevač Emir Cerić, klavijaturista
Jadranko Džihan i bubnjar Adam Subašić osnovali grupu Kongres u Sarajevu, pjevali pjesme sa socijalnom tematikom,
boravili s rudarima u hercegovačkim rudnicima boksita… Kongresovu najpoznatiju pjesmu ''Zarjavele trobente'',
po kojoj je nazvan i njihov debitantski album, komponirao je Aljoša Buha; za refren je imao pomoć od Zorana Predina,
frontmana mariborske kultne grupe Lačni Franz.

Poznavanje engleskog jezika donijelo mu je i sezonsko zaposlenje pri sarajevskoj Zimskoj olimpijadi 1984. godine.
Bio je suradnik Radio Sarajeva. Slušao je Rolling Stonese, Doorse, Police i Šarla Akrobatu. Također je posjećivao izložbe i bio zaljubljenik u klasiku.
Na dan majčine smrti slušao je samo Ave Mariju. Vrlo vezan za baku i Novu Goricu, maštao je i o preseljenju u Sloveniju, odlasku iz Bosne.
Ali, presudna za iskonsko doživljavanje vlastitog porijekla bila je prva posjeta očevom rodnom mjestu, Balabanima u predjelu od Nevesinja do Gacka,
uz ponornicu Zalonku, gdje je život oduvijek bio surov i tegoban. Iako je očev zavičaj posjetio prvi put tek 1985. godine, ponosno je izjavio:
"Sad znam ko sam i odakle sam".

Što je vrijeme odmicalo, Aljoša je postajao pesimističan uslijed društvenih zbivanja i previranja.
U ljubavi je ponekad bio nesretan te je svoj dnevnik naslovio ''Dnevnik jednog baksuza''.

***

U proljeće 1985. godine Dražen Ričl Zijo i Zlatko Arslanagić Zlaja osnovali su novu grupu Crvena jabuka.
Pridružili su im se Dražen Žerić Žera i Darko Jelčić Cunja, te kao posljednji priključit će im se Aljoša Buha.

Na ljetovanju u Dubrovniku 18. juna 1986. godine Krsto je sanjao kako je Aljoša poginuo.
Odmah ga je ujutro telefonom tražio kako bi bio siguran da mu je dijete živo i zdravo. Aljoša je bio na turneji po Vojvodini.
Izgledalo je da je Krstin san bio samo san, odnosno noćna mora.

Nažalost, bojazan se ponovo pojavila kad se Aljoša povjerio svojoj maćehi Mariji kako je sanjao da je zatvoren u kuću od kamena,
a bez prozora… što je vizija groba.

***

Poslije nekoliko zapaženih nastupa, naročito u Splitu 1. septembra, i u Beogradu, 6. septembra, Crvena jabuka je organizirala
prvu samostalnu turneju i zakazala prvi koncert u Mostaru za 18. septembar 1986., kako bi momci potvrdili svoju posvemašnju popularnost.

Jugoslavenska javnost je s nestrpljenjem iščekivala prvi veliki, i najvažniji, koncert na mostarskom stadionu Kantarevac.
Momci su bili u top-formi i na najboljem putu da od jugoslavenske glazbene senzacije postanu i nova senzacija u jugoistočnoj Europi.
Sve se u svezi s Crvenom jabukom odvijalo munjevitom brzinom.

Kao holivudska uspješnica!

***

Koncerta nije bilo... Turneje nije bilo... Bila je nesreća!

Duša Crvene Jabuke je stradala i ostala kod Jablanice na putu za Mostar.

Arslanagić, vozač, Ričl i Buha su bili u Zlajinom autu koje je prešlo na suprotnu stranu, zanijelo se i sudarilo sa kamionom vršačke registracije u 18 sati.
Aljoša Buha je ostao mrtav na mjestu. Smrt ga je zatekla na stražnjem sjedištu. Dražen Ričl je sjedio na suvozačevom mjestu i zadobio zastrašujuće ozljede glave.

Pomoći nije bilo. Nesreća je došla munjevitom brzinom.

Kao holivudska tragedija!

Kad su Krsti rekli oprezno da je bila nesreća i da je jedan poginuo, on je odmah ojađeno uzvratio: "Ja znam, nema Aljoše…
Ja znam da je to Aljoša!".

Aljoša Buha, kojemu je bilo osamnaest godina kad mu je umrla majka Vida, pokopan je pored nje u naselju Crkvice,
u Zenici, 20. septembra, u 16 sati i 30 minuta.

Nakon trinaest dana, 1. oktobra 1986. godine, umro je Ričl.

Zeničanin Aljoša i Sarajlija Dražen umrli su u dvadeset četvrtoj godini. S njima je nestala, iščeznula prava Crvena jabuka.
Krenuli su na svoju prvu turneju i ušli u legendu. Cijela Jugoslavija ih je oplakivala. Izvanredan je njihov učinak u sveopćoj povijesti jugoslavenske glazbe.
Svoju zbirku poezije ''Mlade pjesme'' (Svjetlost, Sarajevo, Biblioteka Savremenici, 1987.) Zilhad Ključanin je posvetio Aljoši.

***

Šesnaestog septembra 2006. godine u Ulici Kočevska čikma broj 3 u Zenici, gdje je nekad živjela obitelj Buha,
postavljena je spomen-ploča (s pogrešnom informacijom o mjestu rođenja). Ploču je svečano otkrio i prijateljski govor održao Haris Burina, glumac.
Na ploči je pisalo:

U OVOJ ZGRADI JE ROĐEN ALJOŠA BUHA,
ČLAN GRUPE ''CRVENA JABUKA''.
PLOČU PODIŽE U. G. ''URBAN KLUB 072'' ZENICA

Razočaravajuće, ploča je izazvala izvjesna negodovanja zbog tobože političkih primjesa i poruka…
Čak je bilo i prijedloga da se skine i drži u podrumu…

***

Na mjestu nesreće kod Jablanice postavljena je veća spomen-ploča u obliku crvene raspolovljene jabuke u proljeće 2009. godine.
Na ploči je pisalo:

NA OVOME MJESTU 18. 09. 1986.
SARAJEVSKA GRUPA CRVENA JABUKA
DOŽIVJELA JE SAOBRAĆAJNU NESREĆU
U KOJOJ JE ŽIVOT IZGUBIO
ALJOŠA BUHA
A TEŠKO POVRIJEĐENI DRAŽEN RIČL
PREMINUO JE 1. 10. 1986.

***

Krsto Buha nije mogao podnijeti smrt svog sina; nije se mogao pomiriti sa gubitkom rođenog djeteta.
Izgubio je bilo kakvu volju za životom. Ozbiljno je pomišljao na samoubojstvo jer ga je Aljošina smrt pokosila.
Drugi brak sa Marijom Bošnjaković, slavonkom, i kćer Lidija su ga ohrabrili poslije smrti prve supruge Vide.
Sin Aljoša II, rođen u Zenici 15. aprila 1988. godine, povratio ga je  u život poslije Aljošine smrti.
Krsto, Marija, Lidija i Aljoša II su preselili iz Zenice u Bijeljinu s početkom rata.

Aljoša II

Prvog jula 2011. godine Aljoša Buha II, polubrat pokojnog Aljoše, stupa u kontakt sa tadašnjom postavom Crvene jabuke i pridružuje im se na
koncertu u Bijeljini svirajući ''Dirliju'' s bratovom gitarom. Koncert je održan u okviru trodnevne manifestacije BH Beer Fest na stadionu Fudbalskog kluba Radnik.

"S jedne strane, pokušavam da saznam što više o bratu, a s druge da sa svojim imenom povratim osmijeh onima koji se sjećaju pogibije.
Zato ponekad i izađem s njima na binu."

Izvor : http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji-znaju-citati/teme/prica-o-aljosi-buhi-holivudska-tragedija-crvene-jabuke/120307

____________________________________________________________________________________________________________________________________



Dražen Ričl - Zijo Para

(Prodje avgust sreco moja , vrijeme da se rastane... )



Priča o legendi ...

12. marta 1962. rodio se jedan djecak kojeg i dan danas znamo .

Drazen Ricl “Zijo” ili prostije Para , rodio se 12. marta 1962. u Sarajevskom naselju Visnjik , u tadasnjoj Socijalistickoj Federativnoj Republici Jugoslaviji , u Saveznoj Republici BiH. Kao dijete bio je jako zivahan , razdragan , i uvijek je svojim nastupima u djetinjstvu stvarao publiku oko sebe , ma sta god radio , svirao gitaru , tjesio svog mladjeg brata , igrao se sa svojom rajom . Jos kao mali je obozavao Jimmy-ja Page-a iz rok grupe Led Zeppelin. Volio je kad mu komsija crta Jimmy-ja i on bi se onda ponasao kao Jimmy. Nadimak Para je dobio jos u djetinjstvu , tako sto nije znao izgovoriti Paracin (sa kratko a , vec sa dugo a ) .

Uz osnovnu skolu je i pohadjao Muzicku skolu odsjek gitara , i zavrsio je sa odlicnim uspjehom . Upisavsi srednju skolu , Drugu sarajevsku Gimnaziju , tu upoznaje neke ljude s kojima je citav zivot saradjivao , kao sto su Mirko Srdic alias Elvis J. Kurtovic , Goran Petranovic Rizo , Nele Karajlic , Zlatko Arslanagic i mnoge druge . Vec u tom periodu se ozbiljno poceo baviti muziku i pokazivati jak dar ka komponovanju , i sa gore pomenutima je bio u dobrim odnosima , i tako su startovali korijeni novog primitivzma . Kroz srednju skolu upoznao je puno ljudi ,zvali su ga dijete Sarajeva.Svi su ga voljeli i obozavali , bio je “ frajer , mangup” , takodje fatalan za cure. Isao je u razred zajedno sa Davorom Susicem Sulom odnosno Sejom Sexsonom . Svi iz njegovih srednjoskolskih dana ga opisuju kao vedrog nasmijanog djecacica , koji vadi iz depresije i svim svojim postupcima se cinio simpatican, takodje nikad se nije odvajao od svoje gitare. Jos kao dijete , kad god bi se drugi igrali fudbala , cize blize , guze… on bi sjedio sa strane i sviruckao na gitaru , bio je jako entuzijastican sto se tice gitare.

Nakon srednje skole , u kojoj je stekao epitet jako dobrog gitariste i veseljaka , krenuo je na fakultet politickih nauka , odsjek zurnalistika , i tu se sprijateljava sa Brankom Djuricem Djurom . Kroz faks , pocinje svirati u bendu Ozbiljno Pitanje , sa Zlatkom Arslanagicem Zlajom , s kojim ce kasnije osnovati Crvenu Jabuku . Poznat po umijecu na gitari , prepoznavsi to Elvis J Kurtovic ga zove u svoj bend Elvis J Kurtovic and his meteors , jer oni nisu imali svog gitaristu . Cesto je dolazio da vjezba sa Elvisom u Kosevo , u jedan od 4 solitera kraj stadiona Zelje , i tu se javlja korijen i ideja stvaranja Novog Primitivizma , sarajevskog kulturnog pokreta (http://sr.wikipedia.org/sr/Novi_primitivizam) , i tako je krenulo . Bio je medju prvima u svim projektima Novog primitivizma ( Radio TLN 1981-1985 , TV TLN 1984 ) . Bio je poznat po svojoj duhovitosti i ironizmu , po zavidnom umjecu improvizacije i jako dobroj glumi . U Elvisu je ostao do 1985. gdje je ucestvovao u pisanju dosta pjesama , a par njih cak i otpjevao. Nije mu se svidio nacin izvodjenja tih pjesama te se odlucio okrenuti ljubavi. U maju 1985. godine zajedno sa Zlatkom Arslanagicem Zlajom osniva jedan od najboljih sarajevskih bendova , Crvenu Jabuku. U bend je doveo Drazena Zerica Zeru , klavijaturistu , Aljosu Buhu , basistu , i Darka Jelcica Cunju , bubnjara . Tokom 85-e u Zlajinom potkrovnom stanu pisu prve pjesme za Crvenu Jabuku , i u zimu , 22. marta 1986-e objavljuju prvi album “Crvena Jabuka” , muzika je bila inspirisana Bitlsima i Indexima . Za samo mjesec dana postigli su tiraz od 700 000 i vise prodanih LP ploca. Na pozadini ploce se vidi naga zenska zadnjica na kojoj je nacrtana crvena jabuka , sto postaje logo benda . Album je porucio veliki uspjeh , zanimljivost je da na kaseti albuma pise “ Obavezno slusati glasno ! ”. Pjesme na albumu su : Bjezi kiso s prozora , Kad je noc hladna i zvjezdana , Mojca Mojca , Nek te on ljubi , Dirlija , On je poput djeteta , Ucinicu sve da te zadovoljim , Sa tvojih usana , Neka se sanja , i Bivse djevojcice bivsi djecaci. Nakon par odrzanih mini koncerata u Vojvodini i Hrvatskoj , u proljece i pocetkom ljeta 86-e Zijo i Zlaja pisu za grupu pjesme za drugi album i u studiju rade demo verzije pjesama : Ako ako , Otrov , Za sve ove godine , Da je samo malo srece , Dodji kod mene , Hajde hajde de opusti se , Jedina , Umrijecu nocas od ljepote , Osim tebe ljubavi , Uzmi me kad hoces , Nema vise vremena , i zadnji demo snimak koji je grupa odradila je Tugo nesreco , koji je Para posvetio svojoj djevojci koja ga je prevarila . Sve pomenute pjesme je Para uz pomoc svoje i Zlajine gitare , i Zerinih klavijatura otpjevao i napravio Demo verziju albuma Za sve ove godine.

18.9.1986. , na Drazenovim ulaznim vratima stajala je ceduljica na kojoj je pisalo : “ otisao sam na koncert u Mostar , docu kasno , ne cekaj me , Drazen ” , ovo je procitala Drazenova majka , Elvira Dijak , vedra i nasmijana zena , koja je bez svog muza , Ferdinanda Ricla , ostala jos dok je Para pohadjao prvi razred Gimnazije . Nakon sto je vidjela ceduljicu otisla je u setnju sa svojom kolegicom. U medjuvremenu , na koncert su posla 3 automobila , kamion sa muzickom opremom , Zlajin zuti fico u kojem su bili Aljosa , Zlaja i Drazen , i zeleni Golf 2 kojim su isli Zera i Cunja , koji su zajedno sa kamionom bili ispred zutog fice . Na krivini kod Jablanice blizu Mostara , naisao je sa suprotne strane kamion , a kisa je padala i ovlazila asfalt . Zlaja nije znao sta ciniti i izgubio kontrolu nad vozilom . U medjuvremenu kamion sa opremom je vec stigao u Mostar , i Zera i Cunja nisu znali sta je toliko zadrzalo ostale clanove benda . Bina je bila postavljena , oprema ukljucena , samo se cekalo na izlazak benda na mostarski stadion . Hiljade i hiljade fanova se skupilo , medjutim tehnicar javlja da se desio udes kod Jablanice i da se koncert nece odrzati . Zera , saznavsi sta se dogodilo odmah je zvao teta Elviru u Sarajevo.

Aljosa Buha je zadobio teske povrede glave i podlegao na licu mjesta , Zijo je takodje imao jako teske povrede glave i sa Mostarske klinike je prebacen na VMA u Beograd. Zlaja se u medjuvremenu oporavio brzo , i borio se sa tuzbom od kamiondzije. Fanovi su u redovima stajali ispred klinike i donirali krv , pomoc , cvijece i poklone . Svi su se nadali da ce biti dobro i da ce prezivjeti , svi su molili Boga da ne ode sa ovog svijeta , medjutim nakon 13 dana borbe ,1.10.1986. godine , u 7 sati i 15 minuta , u svojoj 24-oj godini zivota , sarajevski glumac , sansonjer , nadrealista , duhovit raspjevan djecak , sarmantan , fatalan za cure , najbolji gitarista sarajevske rok skole , podlegao je povredama Drazen Ricl Zijo Para . Sahranjen je u sarajevskom groblju Bare , cijelo Sarajevo je doslo na vjecni ispracaj.



Ostace poznat po svojoj karizmi , pomocu koje je sa samo 24 godine stavio nezaboravan trag u istoriji jugoslovenskog rokenrola. Zlaja i ostatak benda su napravili novi pocetak i sve pjesme sa demo albuma snimili i uz pomoc miksete ubacili neke Drazenove dijelove. Vecinu pjesama poslije njihove smrti Zlaja i Zera su posvetili nima , cak su i zavrsili neke nezavrsene Drazenove pjesme .Sve njegove licne stvari su ostali kod majke Elvire koja se o njima i dan danas brine . Elvis J Kurtovic ga je proglasio “ najbrzom rukom srednje Bosne , ukljucujuci zajednicu opstina Tuzla , cara pare , magle i svih ostalih elementarnih nepogoda . ” Jedna od njegovih najvecih , i najduzih ljubavi je bila sa Anjom Rupel , frontmenkom slovenskog benda Videosex , sa njom je , dok je bio u Elvisovim meteorima , na pjesmi Sva su raja otisla na more , koju je ujedno i otpjevao , vodio dijalog na plazi . Rodio se 12 . marta 1962. godine u 7 i 15 ujutro , i podlegao povredama 1.10.1986. u 7 i 15 ujutro , bas kad se njegov rucni sat zaustavio , a takodje i kucni sat na zidu teta Elvirinog stana .  Ipak ga Bog uze sebi , ipak ne dade da svoju karizmu , ljubav , sarm i sve pozitvine osobine ostavi nama , na ovom svijetu .

Drazen Ricl Zijo Para , R.I.P. 12.3.1986. - 1.10.1986.

http://drazenricl86.tumblr.com/post/108162620509/prica-o-legendi







" ROKNOSTALGIJA FOREVER "



Sveto
Admin
Admin

Status :
Online
Offline

Broj poruka : 12781
Godina : 50
Location : BiH (RS)
Datum upisa : 19.08.2008

http://roknostalgija.8forum.net/forum

Nazad na vrh Ići dole

Normalna Re: Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Počalji od petar017 taj Ned 18 Sep 2016 - 9:09

Treba se, u svakom slucaju uvek secati ovakvih ljudi i muzicara, nek' pocivaju u miru.

petar017
Super član
Super član

Status :
Online
Offline

Broj poruka : 1522
Godina : 46
Location : Vranje
Datum upisa : 19.03.2009

Nazad na vrh Ići dole

Normalna Re: Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Počalji od mdragojlovic taj Uto 27 Sep 2016 - 16:30

Neka počivaju u miru. I neka žive u svojim pesmama.

mdragojlovic
V.I.P.
V.I.P.

Status :
Online
Offline

Broj poruka : 612
Location : Srbija
Datum upisa : 07.11.2008

Nazad na vrh Ići dole

Normalna Re: Secanje na Aljosu Buhu i Drazena Ricla

Počalji od Sponsored content Danas u 1:03


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu